ZA SJECANJE
Dobrodošli na moj blog
Stvarni zivot ne sacinjavaju nasi planovi o sreci, nego bas ono sto se protivi tim planovima i namjerama, ono sto se slucajno desava, sto je potpuno nepredvidivo i sto izaziva samo razocarenje i bol.
Ali, Srce je jako mocno, ono ima moc da samo sebe izlijeci, ako mu das slobodu.
Večeras, draga, slavimo našu ljubav iznad zvijezda. Ne žurimo, mila, naša sreća nikamo neće uteči. Postavimo prvo stol i na njega zdjelicu crvene riže, tom hranom života dostići ćemo beskonačnost sna. Dok uživamo besmrtnost kraj pšenice i suncokreta, upalit ćemo dvije svijeće na svjećnjaku neka sjaje. Prije večere lice ću ti srebrnom mjesečinom umiti, zatim bijelom zrakom vitki vrat ogrlicom ukrasiti i sa osam dragulja poljupcima latica je optočiti. Sjesti ćemo i nazdraviti nektarom od ljiljana i ruža i tako spravljeni napitak, čist iz lotosovog cvijeta, vruči poput prepelica, naiskap s uživanjem popiti. Dok budemo večerali pjevom ću ti u srce zasjesti, blagim drhtajem primaknuti sve svoje ustreptale misli i da mene muškarca prihvatiš u tebi želju razgrnuti. Nježnim ću zanosom obasuti tvoje lice trepavicama, napojiti kapima bistrog narančinog soka vrele usne i natopiti polja tvojih grudi nebeskom rosom žada. Zagrliti i usred zlatnih vrtova horizonta te dovesti, milovati tvoja meka bedra rajskim mirisima narda i na proplanke stomaka tiho pustiti medene uzdahe. A zatim ćemo kada završimo s jelom, voditi ljubav u kraljevstvu, gdje ćes se ženom i kraljicom osjećati i pod tijelom svoga muža i podanika uživati i vladati.
Pozvao me na večeru. Došla sam lijepo uređena ali kada sam vidjela njega, doslovno me je zasjenio, osjećala sam da ga nisam dostojna. Stol za dvoje, svijeće, aperitiv.. čista romantika. Dugo smo sjedili i pričali uz pijuckanje tako da se večera i ohladila. Gledala sam ga duboko u oči. Zašutili smo, samo smo se gledali, pogledi čiste iskrene ljubavi. Pogledi su govorili više od bilo koje riječi. Prešao mi je rukom preko ruke i lagano me povukao u krilo. Tako sam se lijepo osjećala sjedeći u njegovom krilu. Rukom mi je lagano prelazio preko leđa, preko vrata, preko usana.. Prislonio je usne svoje na moje, toliko nježno, gotovo da se nije ni osjetilo. Dugo smo se nježno ljubili otvorenih očiju. Ruku mi je zavlačio ispod majice.. Trnci su mi prolazili tijelom , ne sjećam se da sam ikada više bila uzbuđena što tada, ne sjećam se da sam se ikada prije toga nježnije ljubila nego tada. Odnio me do kreveta i nježno spustio na krevet, ljubio me i istovremeno skidao sve sa mene ne prestajući me ljubiti. Moji pokreti otkrivali su mu koliko je strasti u meni, koliko ga želim osjetiti na sebi i u sebi. Sklopila sam oči i prepustila je uživanju u pravom smislu riječi. Usnama prešao je svaki pedalj moga tijela. Osjećala sam kako klizi preko sad već moje vlažne kože. Klizio je jezikom preko moga trbuha, zavlačio je jezik u moj pupak i niže sve do mojih prepona. Uzbuđenje je raslo iz sekunde u sekundu, osjećala sam se posebno kao nikada do tada. Dodirivala sam ga nježno vrhovima prstiju iako sam mu htjela zariti nokte u leđa od strasti koja je plamtila u meni. Ali nisam htjela kvariti tu nježnost, nisam ju htjela pretvoriti u grubost, u nešto divlje..čekala sam da on izgubi kontrolu nad svojim tijelom. Šapnuo mi je na uho tihim glasom kako osjeća koliko sam topla iznutra, kako gorim i izgaram, kako sam vlažna.. u tome trenutku više se nisam mogla savladavati, tu je bio moj vrhunac. Razlila sam svoju vlažnost po njemu...
Skinuto sa bloga “Gorjeti vatrom”
Opusti se i uzivaj u lijepoj muzici i još ljepšem videu. I ne traži dlaku u jajetu.
S platana list pada, srce čempresa
sušanj potresa,
to me ti zoveš.
Oči nevidljive probodu sjenku, u me se zariju
kao klin u zid,
to me ti gledaš.
Ruke nevidljive pleća mi dodiruju
vuku me vodi usnuloj u zdencu,
to me ti zeliš.
Laki i tihi žmarci uz kičmu ledenu se penju,
i ludilo mozak mi osvaja,
to ti u mene prodireš.
Ta stopala što zemlju više ne dotiću,
to tijelo što bestežinsko lebdi,
ukovitlano vrtoglavicom mračnom,
to si ti što me zanosiš, to si ti. A.N.
MERRY CHRISTMAS U ovu prelijepu pjesmu, žečim sretan i blagoslovljen Bozić svim prijateljima koji slave ovaj veliki praznik.
Life of flowers from VOROBYOFF PRODUCTION on Vimeo.
NEKA LJUBAV PROCVJETA Poput cvijeta što ti za poklon šaljem, neka ljubav u tebi procvjeta. Neka se usne tvoje u osmjeh pretvore, a oči sjajem neka progovore.
Pokreti su joj skladni i gipki, a riječi nijeme poput ljepote. Njeni koraci tihi su i meki. Ona ispunjava ponor mojih čula. Požuda joj je ime. I zazivam ga molećivo, u osami. Ona se rađa u tišini. Njene ruke miluju moju dušu, njene usne cjelivaju moje misli. Zazivam ju gorljivo. Uiščekivanju, utječem joj se. U povjerenju, dok me polako napušta. Požuda joj je ime, a praznina je njena vjerna pratilja.
TIME TO MAKE YOU MINE Only in my dreams I've seen the way it's gonna be I've waited for this moment the moment when we shared ourselves this moment can't be thought about It has to be felt We're closer to each other closer than we've ever been Seeing things things we've never seen before I've dreamed your fingers touch me a thousand thime Dreamed the warm skin of your body burning next to mine Kissed you sugar lips, carressed your hips Now we're together baby now it's time.. time to make you mine time to make you mine The sweet anticipation of hands I know with touch me soon Two fascination shadows move in time I know what it's gonna be me and you you and me I thought that it would never be I only knew it in my dreams Even though you're here with me I never thought I'd feel such ecstasy We're closer to each other Closer than we've ever been Seeing things things we've never seen before
Vodim te do ogledala
U želji da nam se susretnu pogledi
Dok me uzimaš, straga
Nabadajući me kratkim trzajevima
Na nestvarnu mi želju, da osjetim
Svaki milimetar prodiranja tvog
U samu srž rasplamsale mi požude
Upravo ovako, nestvarno željela sam
Biti uzeta i razapeta pred ogledalom
Svoje potrebe da osjećam, svaki puls
Želje ti krute, što razdire mi utrobu
Tražeći se u zamućenom pogledu
Dvaju izgubljenih duša u vrtlogu
Sirovih strasti
I volim to ogledalo zamagljeno
S odrazom znojnih nam tijela u pokretu
Nesputane želje stremeći k vrhuncu
Razmazanom po preponama mojim
Pred ogledalom, zrcalnom u sjećanju mom
Utisnutih tragova čvrstog stiska pod prstima
Nudeći ti bokove svoje
Drhtala sam probodena, vrhuncem tvojim
I željela sam još, moleći glasno
Da razbiješ me, od užitka
Izlomiš kao staklo, rasparavši mi površinu kože
Uzdasima svojim
Silence
http://www.poezijaonline.net/pogled-u-ogledalu/
MAŠTANJA JEDNE BLOGERKE
U pogledu tvom, što klizi niz moje obline
u kretnjama tijela bez mogućnosti kontrole
nad sviješću koliko blizu ti želim prići
kako se namjestiti pod krupne dlanove
pritisnuti uz tvoje tijelo i nečujno moliti
da ne ispustiš me.
U svakom nježnom dodiru, tvojih usana
mirisu kojim sam očarana
strujanju osjećaja uzbuđenja
što se prkosno probija kroz osjetljivost
mojih ukrućenih, ranjivih mjesta
na grudima čijom bjelinom zasljepljujem
zov nutrine, tvoje želje stvarne
i potičem svjesno, lučenje požude.
U svakom drhtaju mog tijela
pripijenog uz tvoje prepone
i opipljivo saznanje, kakve dimenzije jednom poprima
tvoje uzbuđenje, pritiskom o prepone moje
kada glad mi budiš i utroba te moja vlažna vabi
u san otvorenih očiju.
I večeras, otvarala bih se za tebe kao cvijet
nudeći ti svoju vlagu i sklizak put posut
kapima tvoje žedji
u unutrašnjost mi vrelu
zarobivši te u grču moje neprolazne žudnje
za punoćom prodora tvog
Iako ne pripadam više, ponoru svom
oko gležnja i zapešća, okovana lancima
neraskidivih spona strasti što ne blijedi
i nakon bezbroj propuštenih trenutaka
bezobzirno zavaravajući sebe.
Sada jasno znam gdje sam izgubljena, zauvijek.
Objavila Silence na svom blogu:
http://blueperlaa.webs.com/apps/blog/
Dolly Bell, priča je ista ko sve naše priče iz doba tog. Bili smo djeca i gladna i sretna na svom, tražili očima, tražili srcima život svoj. Čitali, lutali, ponekad sanjali sne, još smo maštali, učili, bježali poljem. Dolly Bell, nismo imali ništa, al' opet smo imali sve. Rasli smo, plesali, pjevali, San Remo znali svi. Časom na prvi smo sastanak otišli svi. Znali smo noćima gradom s gitarama lutati, bilo je lijepo, u svemu si živjela ti još te vidimo lijepu i sjajnu ko nekada Dolly Bell. Uvijek lijepa i mlada i mi s tobom svi.
TEBI KOJA SUMNJAŠ
Ne postoji voda koja bi oprala moje tijelo poslije tvojih poljubaca,
nema tog vjetra koji odnosi tvoj miris sa mog vrata, nema te zore koja me baca u zaborav, nema te žene koja mi može zamjeniti tebe, ne postoji udarac koji me boli više od tvog dodira!
Za žene kažu obično da su kraljice svijeta, a robinje želja..
Nježni spol. Krhke... Ima tu istine....
Kad žene zavole, onda su robinje svoje ljubavi.
Zaplače li žena, ništa nije rječitije od njenih suza.
Ženine tuge su poput kišnih oluja, ali kratko traju...
One su hrabre, ponekad podcjenjivane, objekti posmatranja muškaraca...
Žene su majke, odgajateljice, tješiteljice, hraniteljice.. animir dame svojih muževa.
Samo kukavice tuku žene.
Najjača je žena kad je naoružana svojom slabošću.
Lako je biti žena, kad si mlada i lijepa a kad se udaš,
moraš ostati vječno mlada i lijepa.
Tko o ženama uvijek govori lijepo, ne poznaje ih dovoljno, a k'o o njima govori loše
ne poznaju ih nikako.
Žena, je ta zbog koje su se vodili ratovi, pjevale pjesme, umiralo..
Žene je samo žena ...
PRIJE SNA
Osjetiš li prije sna? Dah ti lebdi iznad usne, preko obraza ti klizne sve do tvoje kose guste, pa se zaigra u trenu labirintom tjemena i kad pokupi tvoj miris odleprša tad u mrak. To sam ja. To te moje ruke grle iz daljine. Prije sna ja ti dođem, tek onako da te dirnem, i prevarim sam sebe da sam tu kraj tebe, da ti gledam oči sklopljene za nas.
Ljubljena moja, u nježnosti sam blještavih grudi, ne oklijevam roniti dubinom tvoje užarene strasti, niti se bojim proniknuti jezikom u tvoju vrelu put. Ne, ljubavi moja, mjerim te iznad svega lakoćom, a prilazeći sve bliže žezi tvojih usana kao sitna kiša iz tvoga dahtanja tiho izvlačim iskustvo poljubaca. Ah, još se ošamućen gubim u sjaju mirisne kose, ali široki pogled na bradavice pod mojim prstima slogu tvojih bokova sidri oko moga gipkog struka. Donosim ti čari igre čvrstih ruku, zadrhti znojem, prostri snoplje svojih toplih uzdaha snenim porama, i prihvati me nebeskim žamorom zvijezda među njih. Milošću svoga srca okupaj i zagrli moje žedno tijelo, razvuci ga nasmiješena kroz plavetne zjenice noći, i dok u tebe ulazi poslušaj otkucaje duše, ona te treba. Ponuđenoj stvarnosti namjerno dodaj svoje dodire, tako neprimjetno moli za onaj trenutak naše istine kad ću besprijekorno u ljubavni čin unijeti samo tebe.